Zlobinjarska događanja počela su sajmom autohtonih proizvoda i suvenira ovog kraja, nastavila se kulturnim programom u mjesnoj crkvi, a završila urnebesnom mikovskom večeri

ZLOBIN – Zlobin je u subotu pucao i po šavovima, i od ponosa. Već davno nije njime prošlo, propjevalo i dobro se zabavilo toliko ljudi koliko tog dana. Tristotinjak stanovnika, koliko ih Zlobin »običnim danima« ima, u najmanju se ruku utrostručilo, a sve to zahvaljujući događanju nazvanom »Karolinsko konačište na Fili«, što ga je u sklopu programa »Ljeto na Karolini i Lujzijani 2011« upriličila Udruga za poticanje razvoja kulturnog turizma Lujzijana iz Delnica.

Čak ni kiša što se na Zlobin, Zlobinjare i njihove goste strusila, pa sva planirana događanja s otvorenih prostora preselila u zatvorene, nije organizatore, ni suorganizatore, a bogme ni pokrovitelja čitave manifestacije – Grad Bakar, nije omela u ostvarenju zacrtanog cilja, a taj je bio da na Zlobinu načine pravi kulturno – zabavni happening.

Isti je počeo oko 15 sati kad se u mjesnom domu kulture na štandovima našlo sve ono po čemu su goranski i primorski kraj prepoznatljivi u cijelom svijetu. Posjetitelji su se mogli upoznati, a i kući ponijeti brojne gastro delicije specifične za razmeđu Gorskog kotara i Primorja kojom Zlobin već stoljećima caruje, kao i brojne, vrlo maštovite i zanimljive suvenire.

Autor: Slavica Mrkić Modrić | Izvor: NoviList.hr 

Ča? Poprhnjača!

Kad se Zlobinjarske ruke slože, sve se može, sve se može..., tako nekako bi mogli opisati domjenak što je uslijedio nakon nastupa mikovaca. Naime, na zlobinjarskoj trpezi našlo se svega i svačega, od palente i sira, preko krumpira, specifične zlobinjarske jote do kolača i kolačića svake vrste. Sve to priredile su Zlobinjarke, a prezentiralo osoblje konobe »Na Fili«.

Nije bilo čega nije bilo, pa su se mnogi po prvi put upoznali s autohtonim zlobinjarskim jelima, sve pitajući – a ča j ovo, a ča j ono. Ča ste rekli da j ovo – poprhnjača? Na domjenak su svratili i dečki iz Klape Kastav koja je imala nastup u obližnjim Fužinama, a moramo reći i da je poseban gušt bilo vidjeti sve te narodne nošnje što su se domjenkom prošetavale. Posebnu pažnju plijenile su dame, članice Bakarske gospode. Baš kao da smo uronuli u neko prošlo vrijeme, u neke prošle dane.

Vagun zadovoljstva i ponosa

Posebno zadovoljstvo zlobinjarskom začudnom subotom iščitavalo se na licu bakarskog gradonačelnika, inače Zlobinjara Tomislava Klarića, kao i na licu direktorice TZ Grada Bakra Sonje Jelušić. Klarićeva jedna rečenica kazala nam je sve. Naime, prvi čovjek Grada Bakra pomalo zamišljeno kazao je – čini mi se, da ćemo morati poraditi na proširenju ovog doma.

Andrej Baša, direktor Festivala Melodije Istre i Kvarnera nije krio zadovoljstvo gostovanjem na Zlobinu. Između brojnih pohvala izdvojit ćemo onu koja glasi – ovakvo nešto može samo Zlobin.

Mirjana Bobuš, u ime mikovaca – Alenovih kolega zahvalila je publici na toplom prijemu, te obećala reprizu iduće godine. Nama je pak rekla da joj je srce kao avion jer je Zlobin dokazao da u ovom sluludom svijetu još ima zajedništva, topline i normalnih ljudi i sredina.

A Alen Polić, mali sa Zlobina koji kud god kroči o svom rodnom Zlobinu priča, čija je sve ovo i bila ideja, samo je uzdahnuo i rekao – trudan san kod pas, ma zadovoljan i ponosan na svoj Zlobin. Hvala svima, neću nabrajat da koga ne pozabin. Ustvari, najbolje mi j reć – fala mikovcon ča su došli, KUD-imi, Krimjeksimi feštarimi, oštarije »Na Fili«, sen goston, fala svim udrugama koje djeluju na području Zlobina i mjesnom odboru, fala Gradu Bakru ča j pomogal i ča vavek pomore, i do neba fala mojen Zlobinu i Zlobinjaron.

Bježi kišo s prozora

– Bilo bi bolje da je ovaj dio današnjeg programa kao što je to prvotno i zamišljeno bio na otvorenom prostoru, jer to daje poseban štimung, no kiša je viša sila, pa je i ovako dobro, komentirali su brojni posjetitelji.

Istovremeno se u crkvi sv. Ivana Krstitelja odvijao kulturno-umjetnički program uobličen u koncerte kulturno-umjetničkih društava s područja Primorja i Istre. Publici natiskanoj u jednu od najljepših crkvi našeg kraja predstavili su se KUD Žažara iz Zlobina, KUD Lanterna iz Kraljevice i ansambl riječkog Društva Ukrajinaca i Rusina »Kaljina«. U međuvremenu se i nebo smilovalo pa je program iz crkve preseljen na otvoreno, točnije »pod kostanj« kraj crkve. Tamo su članovi delničkog KUD-a izveli dijalektalnu humoresku »Saka vanjska, bolj je fanjska«, da bi se potom čitava svita uputila ka pučkoj šterni, onoj istoj na kojoj su nekad furmani pojili konje i odmarali od puta »raštimane kosti«.

Kako je to nekad bilo, i kakva je važnost tih šterni razasutih uz Karolinu i Lujzijanu, dvije ceste što su stanovništvu ovog kraja život značile u pogovoru začinjenom poviješću ispričali su Matija Glad, Fran Švob – Franina, Mirjana Pleše, Jadranka Ajvaz, predsjednica Udruge Praputnjarski težaki i težakinje, te sami mještani.

Nakon sata »povijesti« dirigentsku palicu preuzeli su Krimejski feštari pa uz zvuke harmonike i bubnjeva sve nazočne, a bilo ih je ohoho, poveli do mjesnog Doma kulture, u kojem je nastavljen večernji program. Zanimljiva i vesela bila je ta povorka što će ju Zlobin još dugo pamtiti, a Saša Čaušević zvan Pinelić, svima znani Krimejski feštar prokomentirao je:

 – Ovo more samo Zlobin. Bilo bi nan žal da smo ovo dogajanje propustili, ma kako mi pratimo se ča k vredno pratit va našemu kraju, ni nan se ro moglo dogodit. Ovdašnji ljudi su tako tepli, dobri, uslužni, takovo zajedništvo vlada da j to čudo. Ćutili smo se koda smo del njih, koda smo doma.

Zlobinjarski MIKS

Kao da su doma osjećali su se i brojni mikovci, glavni akteri zlobinjarskog večernjeg događanja. Program nazvan »Zlobinjarski MIKS« bio je koloplet mikovskih kompozicija za čijim su zvucima pohrlili mnogi. Ne samo domaćini već i stanovnici okolnih mjesta, kako onih smještenih na primorskoj, tako i onih smještenih na goranskoj strani, jer nije mala stvar kad ti se u susjedstvu događa Festival Melodije Istre i Kvarnera.

Naguralo se u zlobinjarski dom duplo više ljudi od »dozvoljene kvote«, a ispred doma pred širom otvorenim prozorima i vratima ostalo je i dva puta više ljudi nego li ih je stalo unutra. Onima »nasredalanim« unutra nije smetla ni toplina, ni zagušljivost, ni propuh, a onima vani mizernih šesnaestak stupnjeva Celzija. Zlobin je, vjerovali ili ne istovremeno imao MIK i unutra, i vani, po čemu je postao specifičan mikovski domaćin.

A zlobinjarskom pozornicom propjevali su, stanovništvu ovog kraja, toliko dragi mikovski interpreti. Program je otvorila devetogodišnja Zlobinjarka, majušna Roma Ružić što je Hrvatsku predstavljala na u travnju održanom »Sanremo junior Festivalu«, potom su zapjevale mlade mikovske snage – Helena Brajković, Toni Markovski i Linda Gizdulić, nastavile one tek mrvicu starije – Katja Budimčić i Sabrina Hebiri, potom doajeni Duško Jeličić Dule, Mirjana Bobuš, Voljen Grbac, pa Vivien Galletta u solo izdanju i u dva dueta. Najprije s mlađahnim, ali talentiranim Antonijom Krištofićem, a onda s direktorom MIK-a Andrejom Bašom s kojim je otpjevala pjesmu »More je kako čovik«, prvonagrađenu od strane stručnog ocjenjivačkog suda na ovogodišnjem MIK-u.

I vlak trubi MIK

A onda je nastao urnebes – mikrofona se dočepao Mario Lipovšek Battifiaca, pa je najprije s Mirjanom Bobuš otpjevao »Dobro jutro kraju primorski«, a potom između kompozicija »Prihajan doma« i »Del tebe« dogodovštinama s ovogodišnjeg Festivala Melodije Istre i Kvarnera do suza nasmijao i unutarnji, i vanjski parter.

Ako je netko pomislio da je ovo bio vrhunac večeri, pogriješio je, jer kao što je Zlobinjarski MIKS otvorila Zlobinjarka, i zatvorili su ga Zlobinjari. Najprije je Alen Polić, praćen ansamblom Kaljina publiku digao na noge pjesmom »Črna« s kojom je i pobijedio na ovogodišnjem MIK-u, a onda je čitavu večer zapečatio nastupom sa svojim Zlobinjarima, s VIS-om Jabuka. Alen, Zdenka, Dragica, Zvonko i Jurić s kompozicijom »Hajdemo draga«, »razvalili« su Zlobin.

Još dugo je mjestom odzvanjao pljesak, i povici odobravanja, čak je i prolazeći teretni vlak svojom sirenom pozdravio ovo nesvakidašnje događanje. Bio je to uistinu dan što će ga Zlobin, Zlobinjari i svi oni koji su bili dio njega doživotno pamtiti. Kako reče Mirjana Bobuš – da bi i k letu!